navia

srijeda, 12.03.2008.

malo smo se zaigrali...

Možda se pitate di sam nestala ovih mjesec dana, bez traga i glasa. Iskreno, jedva sam se suzdržala da ne postam opet o tekućim komatoznim događajima u politici, pesimizmu koji me mjestimice obuzme i pomalo paranoičnom strahu od poskupljenja, visokih kamata i poslovične besposlice...Napatila sam sebe i mog jadnom muža sa dvotjednim rantanjem, a onda sam odlučila da je dosta, stavila točku, napravila rez i bacila se na konstruktivnije i kreativnije stvari. Pritom se i sunce raspalilo, pa sam sad puna energije i pozitivnog entuzijazma. Zaradila sam neke parice, vratila se nezavršenim projektima i postavila neke deadlines, pa ćemo vidit kako će se sve završit.
Ovo je svakako bio dobar mjesec za neke moje prijatelje, pa eto, što da i ja ne doprinesem...Moj dragi prijatelj "Man with the plan" je odlučio preurediti svoju dnevnu-radnu-TV sobu, pa sam mu malo pomogla sa mojim udarenim idejama. Početni polet nas je progurao da u četiri dana posla završimo - zidove. Naime, njemu je palo na pamet da nešto oslikamo po njima, što sam ja objeručke prihvatila jer, kome se tako često pruža prilika da šara po velikim površinama?! A onda smo se nakon dugog premišljanja, odlučili za motiv tribala, što je samo na početku djelovalo jednostavno. Ipak, sve u svemu ispalo je stvarno dobro. Ja zadovoljna, on zadovoljan - a vi pogledajte, pa kažite svoj sud...

I na kraju, da bi sve bilo u stilu, napravila sam i jedan efektan svijećnjak...

Još imamo odradit par detalja, pa očekujte slike potpuno preobražene i sređene momačke sobe... wink

12.03.2008. u 13:41 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 06.02.2008.

kad nečeg nema, treba ga izmisliti

to vam je kao kad vas ošine PMS, pa vam se prijede "ono nešto" u 11 navečer, a frižideru svašta osim glavnih sastojaka. kao kad se spremate za izlazak i shvatite da vam nedostaje jedna baš "onakva" košulja, da bi bar približno ostavili dojam da vas svi trendovi u zadnjih nekoliko godina nisu potpuno zaobišli. to vam je kao kad prelistavate slike dizajnerski uređenih domova, pa ugledate "nešto" za što znate da bi baš savršeno sjelo u kut vašeg dnevnog boravka, namjesto hibiskusa koji se bori da odoli godišnjim dobima. to je baš kao kad se probudite jednog jutra i na pragu budnosti vam se na kratki trenutak učini da ste na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu...vaš krevet vam se ne čini kao vaš, lice u ogledalu izgleda kao lice stranca, vaš život kao epizodna uloga u lošoj, niskobudžetnoj sapunici.
nezaposlenost je grozna stvar.
ja se nekako vazda hvalim kako sam sposobna uvijek izmisliti sebi nekakav posao iz nekakve rupe. pa onda u pauzama svakodnevnih poslova (kuhanja, čitanja, čišćenja, slanja CV-a, peglanja, nerviranja...) ili još radije kad padne noć i sav normalan svijet spava i sprema se za novi radni dan, meni svane. pa izmišljam recepte. pa prekrajam staru garderobu. radim nacrte za moj nepostojeći dnevni boravak. razmišljam o imenima nerođene djece i kako će provoditi ljetne praznike na moru. oslikavam staklene vaze, čaše, zdjele...da se osjetim korisnom i produktivnom.
a onda krene zora, oglase se ptice i prvi autobusi što odvoze ljude na posao. i ponekad poželim da sam na njihovom mjestu, jer unatoč svom mom trudu izmišljanja i zadovoljstvu koje nose rezultati, dan je i dalje predugačak, a noć prekratka. mnogi mi kažu, da uživam kad već mogu i najčešće ih i poslušam. ali vrijeme neumitno prolazi i godine počinju ubrzano letjeti kad te dohvate 30.-te. srećom, imam pokoju fotografiju kao dokaz da nije sve uzalud, pa evo...:)

06.02.2008. u 11:57 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 31.01.2008.

predizborno vrijeme ili sistematsko pranje mozga

da se razumijemo na samom početku - nisam preveliki ljubitelj politike, ali vjerujem u prakticiranje građanskih prava i dužnosti, posebno što se tiče izbora. ipak, oduvijek sam mrzila predizborno vrijeme. prvenstveno zbog toga što su svi beskompromisno spremni potrošiti neviđene sume novaca da bi nam isprali mozgove svojim likom i djelom, preko svih egzistirajućih medija - od televizije do plakata. potom i zbog toga, što to ipak postigne određeni efekt, pa se izborne teme i likovi redovno uvlače u svakodnevnu komunikaciju ljudi i ne moš' ni najobičniju kavu popit, a da te ne zaskoči nekakva paušalna izjava, kako su ovi ovakvi i onakvi, a oni moji najbolji - naravno. ipak, najveći razlog od svih je što sve stranke ili predsjednički kandidati nakon inicijalnog i donekle pristojnog razbacivanja izlišnom demagogijom i grandioznim obećanjima o boljem životu, proporcionalno blizini samog dana izbora, počinju vampirati, pljuvati po protukandidatima, lagati i služiti se svim ostalim primitivnim sredstvima diskreditacije onog drugog. uvijek me iznova fascinira, sposobnost osobe da iziđe pred milijunski auditorij, zaboravi osnove pristojnosti i bez imalo skrupula nekog vrijeđa i ocrnjuje. iako ne bih htjela vjerovati da je i ta sposobnost jedna od odlika dobrog političara, princip konvergencije argumenata tvrdi drukčije - ukoliko ih je većina takvih, onda se ne može ni razmišljati o bavljenju politikom, ukoliko ne posjeduješ takvu jednu istančanu odliku...
dok sam živjela doma-doma, mislila sam da toga ima samo kod nas. ali evo, otkad mi je doma postala Srbija, svakodnevno se uvjeravam da imamo daleko više zajedničkog (ponekad na sreću, a ponekad na žalost i jednih i drugih), no što bi nas neki ultra, radikalni, ortodoksni i njima slični htjeli uvjeriti. jer trenutno ovdje traje vrijeme pred drugi krug predsjedničkih izbora i sve je isto. sinoć smo moja veća polovica i ja gledali na RTS 1 sučeljavanje dvojice predsjedničkih kandidata - on je doduše, zaspao nekud na pola i dobro je napravio, jer ja sam se nervirala još dugo po završetku duela. nije što sam apsolutno na strani demokrate i kategorički protiv svega što jesu i predstavljaju radikali, niti zbog bizarnog osjećaja objektivnosti, jer sam stranac i ne mogu glasati. najviše sam se ipak nervirala zbog činjenice da se radikalski predsjednički kandidat, pored nesposobnosti da sroči dvije polupametne rečenice za redom i želje da to nadoknadi pljuvanjem po protukandidatu, obraća velikom dijelu stanovništva ove zemlje koje je: 1. nepismeno ili s niskim stupnjem obrazovanja; 2. živi u ruralnim, često zabačenim i nerazvijenim krajevima ; 3. još uvijek živi u vremenu i po izmanipuliranim principima od prije 20 godina, ako ne i iz doba monarhije. i što je najgore - oni su njegovo stalno biračko tijelo! i ja jednostavno ne mogu pojmiti da je to status quo jedne europske zemlje u 21. stoljeću...
a kad pomislim na budućnost, evo što sam odlučila. ukoliko na ovim predsjedničkim izborima pobijedi radikalski kandidat - selim iz zemlje. ukoliko mome nerođenom djetetu ikad padne na pamet da se bavi politikom - čuvat će 100 ovaca u Obršju. ukoliko Boris Tadić ostane predsjednik i nadalje - unatoč svemu ostalom, ostajem optimista.

31.01.2008. u 14:33 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 30.01.2008.

another sunny day?!...

...i ja odmah imam osjećaj da me Bog nešto časti! :) valjda sam baš bila dobra. dva sunčana zimska dana zaredom su u ovim krajevima prava privilegija. stoga kad se konačno dogode, ja ne znam kako bi se postavila. već sam nekako navikla na maglu i užasan smog, kupila sušilicu za veš, provjetravam stan isključivo do prije mraka i to. i onda kad me zaprepasti sunce, ja pravo preko vrata.dok šetuckam gradom i trudim se da ne potrošim nikakve pare, razmišljam o tome, kako uistinu previše stvari u životu uzimam for granted, poput sunčanog zimskog dana. da sam sad doma-doma, vjerojatno bi prošetala do Rata i kasnije popila kavu nekud na rivi, škiljeći kroz sunčane naočale u zrcalnu morsku površinu. i to bi bio dan kao svaki drugi. and I wouldn't give it a second thought. a tu doma, šetam i kad zapuše sjeverac, jer me podsjeća na buru koja mi je uvijek išla na živce, ali je zrak jednako hladan i svjež kao doma-doma. a di ne bi onda bila oduševljena suncem...većini ovdašnjih ljudi je to normalno, isto kao što im je savršeno normalno 500 drugih gluposti svakodnevnog života s kojima su jednostavno odrasli i žive, ne razmišljajući da postoji nešto drugačije, ponekad i bolje. al stvarno ne bih sad opet njorgetala o tome, jer dan je prelijep i prerijedak da ga time opterećujem...odoh napunit baterije za tmurne dane...:)

30.01.2008. u 13:56 • 0 Komentara • Print • #